GRLOM U JAGODE
Turnir tri nacije nije donio prevagu ni jednoj od sukobljenih polova turopoljske metropole. Istina, medeki su osvojili prestizni nedjeljni turnir sa novokomponvanom ekpiom Tripovih ljepotana ali oba dva susreta zavrsila su neodlučeno. Turnir je bio zatisje pred buru...
Svoj interes tog tjedna prepoznali su i mediji ali i oba dvije momčadi zeljne medijskog (čitaj financijskog) kolača. No, sve se raspalo kao bivsi Sovjetski Savez...kao balon od sapunice. RTL, NOVA TV, PREMIERE, DSF, EUROSPORT, ESPN, FANTASY CHANNEL,PLAYBOY TV, HRT....svi su nudili premalo. A oba dvije momčadi ipak imaju onu riječ...''PRINCIP'' - i ispod nekih novaca ne idu. Znao je to i Silvio Berlusconi koji nije ni htio ulaziti u medijski rat za prijenos majke svih derbija. Nije zelio izgubiti kredibilitet u javnosti odbijanjem obiju strana zbog prijenosa. I tako cijela peripetija u tih nekoliko dana do fatalnog četvrtka u 23 sata zavrsila je pomalo očekivano...''rijesit ćemo to između sebe. Bez TV kamera..bez suza za javnost..jer veliki dečki ne plaču, poput Rockya i njegovog protivnika u petom nastavku..na ulici! u Areni! samo je jedan protivnik...samo je jedno pravilo... "NEMA PRAVLA".
U tom duhu, grču i tenzijama odigrao se cijeli susret između ACE momaka i medvjedića....koji za tu priliku nisu izgledali ''leteće'' kao i prosli puta. Bila je to jedna prava sahovska partija. Zrnovi i Nuićevi puleni bili su poput lovca i kraljice - pijuni na zelenom bojnom polju. Nije bilo čokoladica, novog soka, novih kolekcija dresova ni bilo kakvih drugih zakulisnih igara...ostala je samo lopta i sudački zvizduk. Medvjedi su poveli, sokići ubrzo izjednačili. Jug je rastao...vatrena stihija buktila je iz svakog duela. Nije bilo estetike, zakazali su driblinzi i minijature ''samo su Zrno i Kićo odigrali ovu utakmicu kako treba'' zaključit će na kraju poglavica sjevernjaka. Sjevernjaci su čekali i branili se, iz kontre su vrebale kobre..Kreso, Ranac i Maskić. ACE je imao vise od igre Silvek i Vlado pokusavali su nesto vezat, Ilija je prijetio ali neshvatljivi promasaji Zvonimira Elbera Mlađenovića i Silvija jegulje Skorića pokazali su se na kraju kobnima.
ACE je imao u jednom trenutku i vodstvo od 4-2 činilo se da je na pragu velike pobjede. No pad koncentracije uzrokovao je infarktnu zavrsnicu.Zadnjih pet minuta 5-4 za ACE...''gdje je ACE Team izgubio tu karakteristiku...dobivanja utakmica u zadnjim sekundama..gdje se to okrenulo?? ko je bacio urok..ili na koga je urok bačen'' napisat će kasnije juzni Apač Ilija. Gol Maskića iz kontre za 5-5 i kao zaustavljena slika grom Nuića juniora za 6-5. Sve emocije oba dvije momčadi slile su se u jedan neobranjivi udarac tog malenog, simpatičnog, čovječuljka halera - Kiće.Sok, tuga i nevjerica juga i slavlje, neumjerenost u jelu i piću kod kapitalističkog Sjevera. Zasladili su se prije nadolazećeg najvećeg katoličkog blagdana. ACE-u je ostalo da u nadolazećim danima analizira zasto se ne igra faza obrane, zasto su bucek i Begić prestali biti britvice, zasto je Zvonimir zaboravio put do mreze, zasto su Silvek i Vlado postali nedorečeni, zasto Ilija..nije zbario na proslm Team Buildingu...tisuću zasto a odgovora nema.
Povučeni u osamu svojih brloga, jugom se sirio sumrak. Povučeni iz javnog zivota hladili su se na sve toplijih -1. Zločesti medvjedi započeli su rat na svim frontama. Mainstream provokacija predvodio je onaj sa najtezeg sveučilista.. Vjekoslav zloćko Maskalan. Naslađivao se porukama i statusima kao nekad osnovnoskolac sa Mačo sladoledom od vanilije. Mario se u prigodnim okupljanjima samo zagonetno i samodopadno smjeskao...''blizu smo, drzimo vas za j...'' govorio je Marijev pogled svaki puta kad bi ga susreo na krivoj strani grada.
I onda...27. Ozujka 2008 god. ''narančasto je opet in'' napisao je Ilija. Nove nade, nova očekivanja. Vise nista nije bilo smijesno nakon tog četvrtka. Kupljeni su i novi sokovi odjenuti su i stari dresovi...''neka nas oni podsjete na "slavnu proslost".Mozemo li mi to? sramezljivo je ta rečenica zavladala na licima ACE momčadi nakon Kresinog uvodnog hladnog tusa 0-1. Bez buldozera Ranca. ''Toliko smo jaki da neke stignemo i odmarat'' - razgoropadio se Mario. Mislili smo da će se nakon korizme nesto i promijenit u igri ACE-a ali ona stara boljka opet je dosla do izrazaja. Promasaji, grede, stative i on...laksi i eksplozivniji nakon blagdana - Danijel skočimis Sedmak zaustavljali su dalekometne prijetnje Silveka, Vlade i Zvonimira. Nuić je drzao svoje defenzivce na uzdi. Kontrolirao je kao Steven. Buc je uzeo prevelik zalogaj te večeri - Kreso was on fire. Maskić je razvlačio Begića čiji su izleti u nezeljenu polovicu terena postali zamka za svoju momčad. Previse je prostora ostavljeno Kordiću i Kići iz drugog plana. Kontroverzan kazneni udarac mladog, ekscesnog Maskalana ostavio je traga na nervozu ACE momčića. Utakmicu koja je bila li - la do 15 -tak minuta prije kraja. Nade unistio je dvojac Kre - Mask. Dzabe Vladina uklzivanja kad nije bilo onoga ''brave heart'' efekta. Gledali su jedni druge i očekivanja su se srusila kao kula od karata. Tako su izgledala lica ACE momaka nakon utakmice. Ne usudim se sjetit rezultata nekih...7-4 zasigurno. Golmani na visokoj razini, kao i medvejdići koji ni ovoga puta nisu bili leteći ali zasigurno sretniji i spretniji. O uzrocima poraza nekom drugom prilikom. Rane su jos svjeze.
''Bobane...mi smo ih ucinili takvima...od malih krotkih zivotinjica, bebica...pretvorili smo ih u primjerke koji prelaze sto kila... kako...ubrizgavajuci im hormone rasta u par navrata...bez kojih bi uvijek ostali na toj bejbi razini...'' Jebi ga na nuli smo...zivot ide dalje. Okrenimo novu stranicu i zaboravimo na noviju proslost. Nazovimo ju proslost ''nebeskih dresova''. Iako su oni samo paravan za losije prezentacije.
''Čovjeka njegova volja čini velikim ili malim'' F. Schiller. Budimo veliki..
