ACE Team - Bravo Team 7:6
''Bravo dečki"...na susretljivosti Ljudski je nadati se, ljudski je izvlačiti zadnje atome snage iz sebe... za pobjedu?.. za ponekad tako nedostizan ideal.Neki iz poraza nauče nesto, neki vječito pate a neki pisu svoju statistiku iz utakmice u utakmicu...jarko crvenom bojom, onom bojom kojom se daju jedinice u ''osnovnjaku''.
Kratak uvod o onima koji uče iz poraza..kako zivotnih, tako i sportskih.. Druzina koja se okupila kod Vlade tu večer da uveličaju zurku njega i Silvija, rođendanski paravan za Team Building 4 - ''Jer mi to zasluzujemo'' guliverskim je koracima krenula u osvajačke pohode alkoholnih dobara koji su strsili iznad stolnjaka i govorili ''uzmi me, uzmi me''...Ilija, Vlado, Kreso, Mario...i ostali super dečki su se zezali..a neki su se zeznuli previse...Ilija.
''Nedjelja popodne nogometni dan...prazne su ulice'' pjevusi Jonhy Stulić...Serie A, Bundesliga, HNL, i dečki s FERA.. Umjesto Johniyeve pjesmice Ilija i Vlado...pola sata prije prvog sučevog zvizduka pjevusili su ''glavobolja od vina a nigde aspirina...''. Ne, tako se ne ide na megdan dečkima iz zagore. Pogotovo onima iz Imotskog.
27. siječnja. ACE je debitirao u svojim nebesko plavim dresovima, i sukladno boji dresovima...glave su im bile negdje na nebu. Konfuznost, rastrganost, nepovezanost linija kretanja obiljezile su premijeru novih dresova koji su usput rečeno otporni na znoj i lose driblinge (zato bucek ne dribla). Vladimir Bakarić srednja skola imala je čast ugostiti to popodne revijalne zvezde sa FERA I Građevine kao prve protivnike ''ACE Teama''. Vladimir se nakon utakmice okretao u grobu. Sokići su pravili račun bez krčmara. Na prvi pogled nejaki momci skupljeni sa svih strana Lijepe Nase očitali su bukvicu mamurnim zvezdama u novoj garnituri dresova. Prije utakmice pala je i slika momčadi za pamćenje. ''Sto reći'' vidi se i na samoj fotografiji koliko su bili koncentrirani na utakmicu. Sramite se, a bila vam je premijera...to mi govori ovaj unutarnji glas.
9-2...da 9-2 bio je krajnji rezultat ove revijalne priredbe ali ipak priredbe..Bobo je svoje traumatično popodne zavrsio suzama pod tusem, Bucek se svađao sa loptom...govorio joj je cijelu utakmicu ''ustopaj se kujo prokleta'', od Begića pamtimo samo onaj usporeni, traumatični ''Neeeeeeee...'', Zvonimira su dečki iz ''Roling stone'' obrane sčepali u čvrsti zagrljaj, gmizavi Silvijo rijetko je pronasao način da progmize do Bagine mreze, a Ilija...e Ilija, Ilija...da si ''halao'' kako si stofleka igrao gdje bi nam bio kraj ali od Ilije ni...I. Vlado se nakon svakog novog prodora...najčesće uzaludnog, nakon svake nove minijature zapitao ''ta kuda si posao, ta kuda si dosao?''
I tako posramljeni nakon velikog poraza dečki iz ACE Teama projurili su kroz novinarsku ''Mix zonu'' sa walkmanom na usima, kao sto to rade njihove kolege iz Lige Prvaka. Jedino je uvijek korektni i uviđajni gospodin Branilović alias Bucek stao i strpljivo odgovarao na pitanja novinara iz ''La Gazette'', ''L' Equipa'', Sportskih, Smokvinog lista...
Proslo je nekoliko dana i stigao je poziv na 01 6226 332...''Ilija mislimo da smo spremni...''. ''Lepo momci...neka bude kod Panadića, stari termin - četvrtak 23.00'' ali je u sebi mislio ''e momci, momci...misliti je drek znati''. Kao u akcijskom filmu odvijala se scena dolaska Vlade na tekmu...iz skladista i lijepljenja deklaracija na kondome i vibracijske prstene u pakao spektakla, sve u minutu kao u igrici ''Driver''. Jos od zagrijavanja i prvih minuta zezanja vidio se drugačiji pristup ACE dječaka. Vidio se onaj zar i vatra u očima. Zvonimir je jos od svlačenja u svlačionici gledao Sedmaka u oči i neverbalno mu saptao ''come and get it''. Mladi, i vječito perspektivni vječiti rivali konačno su nakon godina lutanja dobili svoj prepoznatljiv identitet..nadjenuli su si ime! Sa okusom sirokog spektra voća - ''Bravo Team''. Premijera novih dresova na spektaklu, premijera novog imena...koliko simbolike u samo 60 minuta?
O utakmici...
Vlado je poentirao sa druge stative za brzih 1-0, stvari su ubrzo postavljene na početak ..Kreso 1-1... jeftino u prvi kut. Nekako je taj pogodak probudio uspavanog diva Bobu. Stvari su postale ozbiljne nakon vodstva Marijevih pulena od 2-1. Utakmica se okreće u jednosmjernu ulicu. Bucek ''bad to the bone'' počinje dominirati u duelima, Zvonimir počinje nadirati, Begić prodirati, Ilija halati, a Vlado zabijati. Nakon pola sata na semaforu je blijestilo uvjerljivih 5-2, krasan prodor mladog ''eate my dust'' Begića i poentiranje vizljastog Bobana za peti gol označili su i kraj igre u transu ACE dječaka. Sve konce igre ubrzo preuzimaju Nuić brothersi, Kreso počinje voziti bicikle, Vjekoslav ''run forest run'' Maskalan vezati u čvor ACE obranu, a nikad prezaljena ljubav Nevena Ciganovića teta Kordić počinje prijetiti iz daljine. ''Bravo dečki'' poravnavaju na 6-6 - 5 minuta do kraja...
A onda...jel znate onu scenu iz Top Guna kad Tom Cruise prvo bjezi od ruskih migova pa čvrsto stisne svoj lančić i sve ih porusi? Tako je i nas Ilija...svratio u obranu uzeo loptu od Buceka ''daj je meni, ja ću''...odigrao je dupli pas sa Vladom, on ga je ispratio pogledom ''čuvaj se Ilija'', senjor Mlađenović odigrao je povratnu... 7-6...Ilija, Ilija je haler rođaci.
Hvala lijepo i doviđenja dečki. Bilo je fer i korektno, pogledajte si skripte i preispitajte svoju hedonističku proslost... Kordiću, Nuiću...do sljedećeg puta. Ćaao...dođite nam opet.
